Zeleni čaj protiv ispadanja kose: što dokazi doista pokazuju

Ako ste vidjeli da se zeleni čaj preporučuje kao prirodno rješenje za prorjeđivanje kose, ta se tvrdnja obično temelji na dvjema idejama: da EGCG (epigalokatehin-3-galat), glavni katehin u zelenom čaju, budi uspavane folikule dlake i da zeleni čaj djeluje kao prirodni blokator DHT-a, hormona koji se najtješnje povezuje s androgenetskom alopecijom. Obje ideje temelje se na stvarnim istraživanjima, ali ta istraživanja ni približno ne dokazuju da zeleni čaj potiče rast kose na ljudskom vlasištu. Dostupna su laboratorijska istraživanja izoliranih folikula i enzima u epruveti, a ne ispitivanje u kojem su ljudi uzimali zeleni čaj, a istraživači mjesecima pratili što se događa s njihovom kosom. Kad točno znate gdje dokazi prestaju, zeleni čaj možete uvrstiti u rutinu s razumnim očekivanjima, umjesto da laboratorijski nalaz zamijenite za dokazano liječenje.

• EGCG primijenjen izravno na ljudske folikule dlake održavane na životu izvan tijela mjerljivo povećava izduživanje folikula i proliferaciju stanica, no kultura organa u laboratorijskoj posudi nije isto ispitivanje kao rast kose na nečijoj glavi.
• Katehini zelenog čaja inhibiraju jedan oblik enzima koji pretvara testosteron u DHT, i to u enzimskom testu bez stanica; to je uži nalaz od tvrdnje da „snižava DHT na vašem vlasištu”.
• Podaci o ljudima svode se na nekolicinu sudionika u malim, nekontroliranim pilot-ispitivanjima, što nije dovoljno da bi se potvrdila ili opovrgnula tvrdnja o učinkovitosti liječenja.
• Ispijanje zelenog čaja i izravna primjena EGCG-a na tkivo folikula dva su različita izlaganja, a laboratorijska istraživanja govore samo o ovom drugom.
• Kofein, sastojak s kojim se zeleni čaj najčešće uspoređuje, polazi od sličnih laboratorijskih dokaza, ali ima i jedno stvarno, premda nesavršeno, ispitivanje na ljudima koje zeleni čaj nema.

Što laboratorijska istraživanja zelenog čaja i kose doista pokazuju

Najsnažniji dokaz o zelenom čaju i kosi potječe iz istraživanja iz 2007. godine u kojem su provedena dva pokusa (izvor: Kwon i sur., Phytomedicine, 2007.). U glavnom pokusu uzeli su ljudske folikule dlake i stanice dermalne papile iz tijela te ih održavali u kulturi organa: pri niskim koncentracijama EGCG je povećao izduživanje folikula za otprilike 123 posto, a pri višoj koncentraciji za oko 181 posto, uz istodobno pojačanu proliferaciju stanica. Mehanizam koji autori opisuju uključuje aktivaciju signalnih putova koji potiču rast djelovanjem EGCG-a, povećanje aktivnosti fosforiliranih proteina Erk i Akt te pomak ravnoteže između proteina Bcl-2 i Bax prema preživljavanju, a ne programiranoj staničnoj smrti. U istom radu EGCG je također primijenjen lokalno na vlasište manjeg broja ljudskih donora tijekom četiri dana, nakon čega je uzet uzorak tkiva biopsijom i u njemu su provjereni isti biljezi povezani s rastom, umjesto da se tijekom vremena prati vidljiv rast kose. Taj pokus na živom organizmu jest stvaran, ali je kratak, a njegov je rezultat očitanje biopsije, a ne broj vlasi izmjeren mjesecima kasnije, pa smanjuje jaz između tvrdnji „djeluje u posudi” i „potiče rast kose na glavi”, ali ga ne zatvara. U zasebnom istraživanju folikula dlake nerca utvrđen je usporediv učinak ex vivo: EGCG je pri niskim mikromolarnim koncentracijama poticao rast folikula i proliferaciju stanica, ovaj put djelovanjem preko signalnih putova Sonic Hedgehog i Akt (izvor: Zhang i sur., Frontiers in Pharmacology). Autori tog rada navode da nisu ispitali sve moguće uključene signalne putove, pa je nalaz, čak i u kontekstu vlastitog laboratorijskog istraživanja, tek polazišna točka, a ne potpuno objašnjenje.

Zašto folikul dlake u posudi nije isto što i kosa na glavi

Istraživanje u kulturi organa i istraživanje folikula nerca provedeni su na tkivu folikula uklonjenom iz tijela i izravno uronjenom u otopinu EGCG-a, pri koncentracijama koje su istraživači posebno odabrali kako bi vidjeli učinak. Živo vlasište drukčije je okruženje: folikul se nalazi ispod kože, opskrbljuje ga krv, samostalno prolazi faze rasta i mirovanja prema vlastitom ritmu te je izložen tvarima koje do njega dopiru kroz kožnu barijeru, a ne izravnim kontaktom u posudi za uzgoj. Čak je i jedini gore opisani pokus koji je obuhvatio živo vlasište trajao samo četiri dana, a rezultat je očitan biopsijom, ne brojanjem ili fotografiranjem kose tijekom više mjeseci, pa ni on ne odgovara na pitanje o rastu. Ništa od toga ne znači da stanična biologija nije važna. To znači da još nije provedeno istraživanje koje bi pokazalo isti učinak na nečijoj kosi tijekom više mjeseci, umjesto promjene u određenom biljegu unutar malog uzorka tkiva, a rezultat na razini folikula ne znači automatski i vidljivu promjenu gustoće ili rasta kose na stvarnoj glavi.

Teorija o DHT-u: što je potvrđeno, a što je još spekulativno

Drugi je temelj ugleda zelenog čaja kao sredstva protiv ispadanja kose ideja da blokira DHT. Dokazi za tu tvrdnju uži su od same tvrdnje. Katehini zelenog čaja, uključujući EGCG, doista inhibiraju jedan oblik 5-alfa-reduktaze, enzima koji pretvara testosteron u DHT, a istraživači su tu inhibiciju izmjerili u enzimskim testovima bez stanica; pregled na kojem se temelji ovaj nalaz bilježi samu inhibiciju, ali ne navodi koji je izooblik enzima bio zahvaćen (izvor: pregled mehanizama djelovanja katehina zelenog čaja). Pročitajte rečenicu još jednom i obratite pozornost na ono što ne tvrdi. Riječ je o biokemijskom nalazu izoliranog enzima koji reagira na EGCG u epruveti, a ne o mjerenju promjene razine DHT-a na nečijem vlasištu nakon ispijanja ili primjene zelenog čaja. Nije objavljeno nijedno ispitivanje na ljudima kojim bi se mjerila razina DHT-a na vlasištu ili pratilo napredovanje androgenetske alopecije kod osoba koje koriste zeleni čaj, pa je prijelaz od tvrdnje „inhibira enzim u posudi” do tvrdnje „blokira DHT i usporava ispadanje kose” upravo ona vrsta skoka zbog koje se stvaran nalaz pretvara u preuveličanu tvrdnju. Za cjelovitiju sliku o tome kako DHT uzrokuje androgenetsku alopeciju pogledajte što je DHT i kako uzrokuje ispadanje kose; o tome gdje se drugi prirodni sastojci nalaze na istoj ljestvici dokaza detaljnije govori pregled prirodnih blokatora DHT-a.

Kakvi dokazi na ljudima doista postoje

Čim se odmaknemo od laboratorijskih istraživanja, podaci o ljudima brzo se prorjeđuju. Dio istraživanja iz 2007. obuhvaćeni u prethodnom odjeljku, u kojem je vlasište biopsirano nakon četiri dana, jedini je zabilježeni slučaj izravne primjene EGCG-a na ljudskom vlasištu u svrhu istraživanja kose, a važno je biti precizan: riječ je o jednoj maloj skupini ispitanika i jednom očitanju biopsije, a ne o zasebnom nalazu povrh rezultata istraživanja u kulturi organa. Kad bismo ga tretirali kao drugi, neovisan podatak, dokazi o učincima na ljude izgledali bi snažniji nego što jesu. Osim tog jednokratnog, kratkotrajnog izlaganja, postoji još jedan podatak o ljudima: malo istraživanje u kojem je ispitivan dodatak prehrani s više sastojaka, među kojima se slučajno našao i zeleni čaj; budući da istraživanje nije izdvojilo pojedinačni doprinos zelenog čaja, njegovi se rezultati ne mogu pripisati baš zelenom čaju (izvor: Healthlineov sažetak dokaza). Nije objavljeno nijedno veće, kontrolirano ispitivanje koje bi zasebno testiralo učinak zelenog čaja na rast ili ispadanje kose. To je iskreni zaključak ovog odjeljka: laboratorijska istraživanja doista postoje, a dokaza na ljudima zasad gotovo da nema.

Ispijanje i primjena: dva različita pitanja

Mnogo zbrke oko zelenog čaja i kose nastaje zato što se „ispijanje zelenog čaja” i „primjena EGCG-a na folikul” tretiraju kao ista intervencija, iako se dokazi odnose samo na ovo drugo. U istraživanjima folikula EGCG se izravno primjenjivao na izolirano tkivo ili stanice u kulturi, pri koncentracijama koje su istraživači precizno kontrolirali. Čaj koji pijete apsorbira se probavom, razrjeđuje u krvotoku i metabolizira u jetri prije nego što ono što je preostalo uopće dobije priliku doći do folikula dlake, a ništa u dosadašnjim istraživanjima ne pokazuje da je količina koja dospijeva do njega slična koncentracijama korištenima u posudi za uzgoj. Ispijanje zelenog čaja razumna je navika koju možete zadržati zbog općeg zdravlja i u tome nema ništa loše. Hoće li to utjecati na vašu kosu zasebno je pitanje, a dokaza koji bi na njega potvrdno odgovorili jednostavno još nema.

Kako se dokazi za zeleni čaj uspoređuju s dokazima za kofein

Budući da se kofein i zeleni čaj stalno spominju zajedno, korisno ih je usporediti prema istim kriterijima, umjesto da „sastojke biljnog podrijetla za kosu” tretiramo kao jednu nediferenciranu kategoriju. Polazišna točka za kofein slična je onoj za zeleni čaj: u ljudskim folikulima koji su održavani na životu u laboratoriju kofein suzbija usporavanje rasta uzrokovano testosteronom i povećava razinu IGF-1, signala povezanog s održavanjem folikula u aktivnoj fazi rasta, a poznato je da nakon lokalne primjene dopire do folikula i u njemu ostaje do dvadeset četiri sata. Dokazi za kofein idu korak dalje zahvaljujući šestomjesečnom ispitivanju na ljudima u kojem je zaključeno da 0,2-postotna tekućina s kofeinom nije inferiorna 5-postotnom minoksidilu. To ispitivanje vrijedi pažljivo pročitati, a ne nekritički citirati: bilo je otvoreno, financirala ga je tvrtka koja prodaje losion s kofeinom, među autorima je bio zaposlenik te tvrtke, jedini ishod bio je udio vlasi u fazi rasta na trihogramu, a ne brojanje vlasi ili fotografije, a otprilike četvrtina uključenih osoba isključena je iz završne analize. To je stvarno ograničenje i ne znači isto što i dokaz da se kofein može mjeriti s minoksidilom. Ono što kofein ima, a zeleni čaj nema, jest ispitivanje na ljudima. Zato se iskrena usporedba odnosi na razliku u količini dokaza, a ne na presudu protiv zelenog čaja: oba sastojka imaju istu vrstu dokaza iz istraživanja folikula ex vivo, a kofein uz to ima jedno nesavršeno, ali stvarno ispitivanje na ljudima, dok se dokazi za zeleni čaj zaustavljaju na laboratorijskom stolu i nekolicini sudionika u nekontroliranim pilot-ispitivanjima (dokazi o lokalnoj primjeni kofeina detaljno su obrađeni zasebno).

Što to znači ako ga želite isprobati

Sve ovo ne znači da zeleni čaj morate izbaciti iz rutine. Ispiranje ili ekstrakti koji se nanose kao dodatak postojećoj rutini nose nizak rizik za većinu ljudi, a naviku možete zadržati i zbog općih antioksidativnih i životnih razloga zbog kojih zeleni čaj vrijedi piti, sve dok su očekivanja realna: riječ je o kozmetičkom dodatku koji podupiru rani laboratorijski pokazatelji, a ne o dokazanom tretmanu za rast kose. Ako posebno tražite najbolje potkrijepljenu opciju u ovom rasponu koja ne uključuje lijek, proizvodi na bazi kofeina bolji su odabir, upravo zato što imaju jedno nesavršeno ispitivanje na ljudima koje dokazi za zeleni čaj nemaju. Kofeinski šampon za rast kose verzija je istog aktivnog sastojka koja se ispire, za sve koji ga radije žele uključiti u pranje kose nego u korak s proizvodom koji se ne ispire. A ako vam kosa naglo ili mjestimično ispada, ako imate bolove na vlasištu ili ispadanje na drugi način ne nalikuje uobičajenom postupnom prorjeđivanju, takav obrazac zahtijeva liječničku procjenu, a ne odabir sastojka, bez obzira na to koji sastojak razmatrate. Širi pregled usporedbe drugih prirodnih sastojaka prema istoj ljestvici dokaza pronaći ćete u pregledu prirodnih blokatora DHT-a i opsežnijem središtu Sastojci i dokazi.